|
|
July 22 
Treba znati
Smesiti se dalje, da to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kad pred nama stoje samo prazni sati
u tome zivotu glupome do bola.
Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sacuvati ponos, onaj sto preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvek otici, znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad vec nista nemas, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.
Zato treba znati napustiti sto
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodusna lica skriti svoju bol,
zauvek otici tiho kao sena.
I usnama treba reci da se smeju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mrznje u tebi da gnjiju,
te posljednje reci onih koji ljube.
Treba znati mirno otici na kraju,
usutkati srce sto vec umrlo je,
sacuvati obraz ko neki sto znaju,
dok jos nije pao. Trebalo je znati,
suvise te volim,
ja to nisam znao.
*****
You've got to learn to show a happy face,
Although you're full of misery.
You mustn't show a trace of sadness
And never look for sympathy.
You've got to learn, although it's very hard,
The way of pocketing your pride,
And sometimes face humiliation
While you are burning up inside.
Facing reality is awful hard to do,
When it seems happiness is gone.
You've got to learn, to hide your tears,
And tell your heart life must go on.
You've got to learn, to leave the table,
When love is no longer being served.
Just show them all that you are able
To leave without saying a word.
You've got to learn, to hide your sorrow,
And go on living as before.
What good is thinking of tomorrow
Who knows what it may have in store?
You've got to learn, to be much stronger,
At times your head should rule your heart.
You've got to learn, from hard experience
And listen to the voice and sometimes pay the price.
But I won't learn to live -
With a broken heart.
Charles Aznavour
(1924)
Music
Hari & Nina Badric ~
Ne mogu ti reci sta je tuga
| |
|
|
|
|
July 16
Carolija zaborava
U ovom prostoru
omedjanom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svetla,
bez ukusa, bez glasova,
u ovom secanju,
zatvorenom u tamni obruc tela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posedovala juce,
ja dozivam noc.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izadju sve kosute
i poloze moje telo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.
Ja zovem.
Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se reke udalje od obala
i telo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osecam krv.
U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stubovi
lagani od nevinosti leta,
u ovaj san
ja dozivam reci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snega.
U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vetar
koji brishe obrise gorkih planina,
vetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.
Ja zovem.
Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmeh otudji od sunca,
neka oshtrice izrasle u dodiru nase shutnje
prodru kroz ovaj plemenit ukus smrti.
Nadjite me,
vezite me,
spalite moje secanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.
Irena Vrkljan
1930
Quando nasce un amore - Anna Oxa
| | | | | |
|
Tools 
