Windows LiveWindows Live™
 
 
Black's profile°BlackOrchid°PhotosBlogListsMore Tools Help

Blog
    April 30

    Music and Poetry - Poezija i muzika

    Da mogu

    Probuditi stari sjaj
    i znati ponovo prijeci prag
    odgoditi skori kraj
    i biti ponovo tebi drag
    i naci siguran stari trag
    biti andjeo i biti vrag
    da mogu
    Uljepsao bih tebi dan
    i za se nasao bolji put
    i suze pustio na tvoj dlan
    a tvojom njeznoscu ogrnut
    i da me zaspe u isti mah
    sa tvojih usana zlatni prah
    da mogu
    Odabrao bih pravi cas
    u tvome poljupcu je za me spas
    da mogu
    vratio bih sebi cast
    oborio losu vlast
    al' jos ne mogu
    Bila bi zauvijek uz mene
    jesam li star za promjene
    prestar za takvo sto
    ostaviti polusvijet
    ne traziti vise zlo
    nesposoban za novi let
    da mogu
    Uljepsao bih tebi dan
    i za se nasao bolji put
    i suze pustio na tvoj dlan
    a tvojom njeznoscu ogrnut
    i da me zaspe u isti mah
    sa tvojih usana zlatni prah
    da mogu
    Odabrao bih pravi cas
    u tvome poljupcu je za me spas
    da mogu
    vratio bih sebi cast
    oborio losu vlast
    al' jos ne mogu..

    izvodi:   Massimo Savic       
    (1962)
    stihovi:   Arsen Dedic  
     (1938)
    muzika ("Magari"):   Renato Zero
    (1950)



       




    9:11 PM | Add a comment | Permalink | Blog it

    Poetry - Poezija - Zeljko Krznaric
    Ljubila je

    ljubila je
    smijala se
    kurvinski zagledavala u oci
    djecje izmicala
    da bi jednom pala
    ne sluteci na dobro
    nije bilo lose
    godina kao i svaka druga
     govorila je jasno
     prizivala slike
    pravdala se da je svemu kriva
    neka tuga
    sto li
    a ljubila je
     boze moj
    kao da je nekakvo divlje stvorenje
     podbadala nogom pod stolom
    o seksu mislila sve s nekim bolom
     i nekim osjecajem strave
      pusila cigaretu za cigaretom
    vani je bila zima
    a u tijelu vatra
    hiljadu stupnjeva strasti
    od koje se ludi
    i htjela ne htjela
    znala je da mora pasti
    a kad se pada nek se pada slavno
    od haljine i rublja
    sve sto je sporedno postalo je glavno
    pa ljubila je
    usnom od vinjaka mokrom
    smijala se
    zubima cvokotala
    pod nekim ustima tudjim
    kurvinski u zjene strpala sebe cijelu
    i tepala malim andjelima
    pijanim vragovima
    ostavljala pecat na tragovima
    i nije bilo lose
    godina kao svaka sto se nize
    zima bez snijega
    i smrt neka blize
    a ona se smijala
    sretno se ljubila
    malo se tako protegla i grijala
    i u malo magle
    na minus deset
    polako se negdje izgubila

    Zeljko Krznaric
    (1944)

       






    8:24 PM | Add a comment | Permalink | Blog it

    Poetry - Poezija - Ludmila Jevsejeva Ivanovna









    Zasto

    Privio me na grud
    Rekoh: "Idi vec!"
       Al' zasto se pokrenu
      Srce treperec?

    Ugrizo me cjelujuc,
       "Stidi se!" saptah tio.
      Al' zasto okom molih
      Da bi ponovio?

       Ta posve stran je meni
       i sve je lazna sala,
       al' sto sam ga stalno
      zeljom dozivala

    Ludmila Jevsejeva Ivanovna
    [ 1913 - 1980 ]











    6:49 PM | Add a comment | Permalink | Blog it

    Poetry - Poezija - Zeljko Krznaric




    Nikad vise


    nikad vise ne otvaraj vrata u predvecerja ranih ljubavi
    kad nas odjednom prevare sve rijeci
    i svi nas pogledi dotaknu da se vise ne vrate
    nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
    tek udji u neke tople sobe gdje je vrijeme mladosti pogodno
    gdje bi se mogli na tren pronaci u zaboravljenom refrenu pjesme
    gdje bi mogli pricati satima i ne znati da li su nam godine prosle
    nemoj vise ljubavi otvarati oci u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
    kad se od osame naslonis uspomenom na prozore pod kisom koja zna i hoce
    a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
    i preraslo sve okvire
    ne izgovaraj vise rijeci koje si u sumraku sobe ucila napamet
    da ih dugo nosis nanizane oko vrata
    ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
    podivljat ce rijeke zbog usana neljubljenih
    necemo se snaci sto nam je bilo davno jedno vrijeme
    necemo vise znati ni ljubiti kako smo znali
    nece vise biti ni takvih poraza ni takvih pjesama pa cak ni smrti
    ako otvoris vrata istom kretnjom nekome tko ce doci
    Zeljko Krznaric (1944)


        






    6:15 PM | Add a comment | Permalink | Blog it